Ove je 1. i vodeči Portal o Kajkavskemu jeziku na Kajkavskemu jeziku.
Nikaj logičneše, bute povedali, o Engleskomu jeziku se najbolše piše na Engleskomu, o Nemškomu na Nemškemu, pa smo se tak i mi zapitali zakaj nišče tak ne piše o Kajkavskemu? Istina, postoje jako dobra dela na Kajkavskomu jeziku o Kajkavskomu, al ona su vre stoara, i od uonda se Kajkavski jezík vendar razvil.
Leta i leta nevučenjá Kajkavskoga jezika po školam su gloavni razlog zakaj nišče ne piše o Kajkavskemu jezíku “kak se šika”, i to nas je dodatno motiviralo zasukati rukoave i prijeti se dela.
Tak je nastal ov portal, ki na jenom mestu doaje vse važne informacije o Kajkavskemu jezíku.
CILJ PORTALA
Portal Kajkavskega jezika je projekt šteroga razvija Kajkavska Renesansa. Cilj projekta je povekšati razmevanje književnega Kajkavskoga jezika, a prek njega i razmevanje vseh Kajkavskeh dijalektov. Isto tak je cilj projekta biti pelda kak pisati o Kajkavskemu jeziku na Kajkavskemu jeziku.
Ciljne grupe su deca i mloadi šteri oču znoati več o svojem materinjskem jeziku, vučitelji/ce šteri vučé Hrvatskoga jezika, pisci šteri oču pisati na Kajkavskemu, i vsi drugi šteri se oču navčiti ili osvežiti svoje znanje Kajkavskega jezika. Materijal se more koristiti za prezentacije o Kajkavskemu jezíku v Temeljnim i Srednjem školam.
Druge ciljne grupe su studenti jezikov, vre diplomirani kroatisti šteri su se išče vučili stoaru dogmu da je Kajkavski narječje a ni jezik – oni ovdi moreju dobiti najfriškeše informacije; a i neštera gospoda z HAZU v čijem smo delom videli tverdnje da bi Kajkavski kakti bil “ekavski jezik”- krivo!
Projekt se dela vnuter programa Revitalizacije Kajkavskega Jezíka. Zakaj revitalizacija?
Jer jeziki su ni lestor sredstva komunikacije, nego prezentiraju tkivo kulturalnih izražaji, oni su nositelji identiteta, vrednosti i pogledov na živlenje.
Če jen jezik nestoane, vse to skup z njim nestoaje. V slučaju Kajkavskega to znači nestanek cele Kajkavske kulture. Nam je ona, kak izražaj našega najglabokšega identiteta preveč droaga da bi to lestor tak dali. I na koncu, ne delamo nikaj kaj vsi drugi v svietu ne delaju – vsi se trude sčuvati i razviti svoju kulturu, v dijalogu z drugemi, jer kultura je energija društva, i ona stvoarja vrednosti zarad šterih se društvo razvija – ili degradira.
Ili kak internacionalna inicijativa Agenda 21 for culture v javni diskusiji potverđuje:

Portal prezentira živega Kajkavskega jezíka, kakov se govori v Severni Horvatski / Kajkavski Regiji, vekšinum zvun urbaneh centrov. Tega živega jezika smo kak zvirni govorniki oplemenili z regulami književnega Kajkavskega jezika lestor tam gde su one falíle, a to je bilo hitvalno.
Jer priek 90% ovdi pisanega jezika se fest govori v raznem Kajkavskem krajom, kaj nam je bila najvekša motivacija za ov Portal. Spomina se, a nigdi se ne piše, zvun Kajkavskeh pesmikov.
Ov portal prezentira kak se piše tie živi Kajkavski jezík šteroga čujemo i govorimo vsaki den.
Uonemu ostanku ki je menjši od 10%, morti 5, tam gde su rieči bile zgubljéne, smo dodali rieči štere su sčuvane v občinski Kajkavski literaturi.
Na pervi pogled more biti malo težeše za čiteti, z dvoa razloga.
Jeden je da je Kajkavec ni preveč vučen čiteti na Kajkavskemu, nego lestor govoriti. Za to Vam pomaže če čitete na gloas – mam bute razmeli!
Drugi je je zato kajti pišemo korienski – kaj je v duhu književnega Kajkavskega jezika. Vekšina Slavenskih i Europskih jezikov se derži korienskoga pisanja. Nekoriensko pisanje deržimo za degradaciju jezika. Priek korienskega pisanja se kreira svestneši odnos proti jeziku. Brez korienskega pisanja se sviest o reči lekše zgubí. Išče več nekoriensko pisanje, kak v Štokavskem, uvodi nepotrebne komplikacije štere nisu konzistentno rešene. Koriensko pisanje zaprav olehkoti čitenje, lestor se treba na’to vučen biti.
KAK SE ČITA OV PORTAL?
Karakteristično za Kajkavski su njegvi dvoglasi ili diftongi. Diftongi su dvoa gloasa stopljena v jen “medgloas”. Znači “uo” se ne zgovarja odvojeno kak dvoa gloasa -u-o, neg stopljene v gloas med -u i -o.
Makar se v književnem Kajkavskem diftongi vekšinum ne pišu (no v modernem pesmam jih pesmiki vendar pišu), mi smo jih pisali z dvoa razloga: tak da se oni v rieči moru prečitati i od ljudja šteri ne poznaju Kajkavski, a drugo da Kajkavci soami ne čiteju rieči krivo bez diftongi.
ie – gloas med i i e (jat). more išče zvučati kak e i kak ei
oa – gloas med o i a (dvogloas/diftong)
uo – gloas med u i o (dvogloas/diftong)
er – pelda: černi, červ, kerv
V Kajkavskomu postoji slogotvorni –er, menje ili več v vnogem Kajkavskem govorom i riečima, tak da ga pišemo. On se piše v i književnemu Kajkavskemu (a i v Hrvatskomu predi!), a piše se i vu drugem, Kajkavskemu spodobnem jezíkom, kak Češkem.
v/vu – vekšinum pišemo “v“ vmesto “vu” (v tekstu, v selu). Knjižévne bi bile “vu“, al vekšinum se v govoru zaderžal. Vsejedno, i “vu” je naravno korektno pisati.
Naglasek ´ – označuje lestor naglasno mesto, a ni kvalitetu naglaska po Teméljni Kajkavski Akcentuaciji. Pri označuvanju smo se ravnali po stareši naglasni grupi. Pelda: vučíti se, teméljna, jezík. Označuvanje mesta naglaska je važno jer bi drugač puono ljudja čitelo krivo, s štokavskem naglaskom.
Poar rieči z književnoga Kajkavskega, štere su več ni poznáte širšem publikumu, smo markirali s prevodom. Dosta je da z mišom prejdete prek rieči, i dobili bute prevoda!
Jedna takva reč je pelda a druga lestor. Rieč pelda je književna Kajkavska a autori ovoga portala su je išče čuli i vučili kak živu reč v govoru.
Ves saderžaj portala se temelji striktno na navučnem faktom, i vse reference su navedene (ili budu dete poidoč).
V projektu smo se ravnali proti književnemu Kajkavskemu jeziku, ki je moajka vseh Kajkavskih dijalektov jer je razvijal, koristil i sčuval govorne Kajkavske reči, i proti živemu govornemu jeziku.
V slučaju da postoji več varijanti rieč v govornem jeziku (n.p. šteri, teri i štokav. koji), a v govornem jeziku se morti zaderžal autentičneši, Kajkavski oblik reči, uonda smo naravno vzeli autentičnu reč, znači šteri – štera ovdi spoaja govorni jezik z autentičnem književnim ki bi bil koteri, (k+t -> št, kaj je česta glasovna zmena v Kajkavskem govorom, prisutna vse po vsuod od Medjimorja prek Zagorja do Moslavine).
Za gramatiku smo koristili več zvirov (nabrojanih na stroani Kajkavske literature), ali i Jezičnicu Horvatsko-Slavinsku Jožefa Gjurkovečkega.
Za diftonge niesmo uvodili specijane foneme, jer Portal ne cilja na lingviste nego na širšu publiku štera se zanima za Kajkavski jezik a (išče) ga se nemre vučiti v školi ili na Vsevučilišču. Lingvistom bu itak jasno o šterem se glasom tu dela. Cilj portala je ni lingvistička analiza, nego jezična sinteza, i to sinteza književnega jezika z govornem, tak da ostáne autentíčna i modérna.
JEZíK KAK KULTUROLOŠKI FENOMEN
Jezik je sociološki i kulturološki fenomen. Jezik se razvija lestor vnuter društva, i če vre navek ne definira specifično društvo, kaj je itak vekšinum njegva funkcija, jezik karakterizira društvo.
Jezik je nositelj kulturoloških i spiritualneh vrednosti specifične kultúrne grupe. Jezik i rieči nam odkrivlju jedinstvenoga govorníkovoga odnosa proti univerzumu i prestiru okoli njega, čez rieči i njihovu upotrebu. Jezik je ni lestor lingvistička kategorija. Lingvistička kategorija je lestor jedna abstrakcija jezika, šteri egzistira v puno več dimenzij, i kak takva lingvistička kategorija ni dosta za razméti jezíka. Če očeme razmeti jezíka, moramo poznáti več kategoriji zvun lingvističke – kategorije kak kulturološku i poviestnu, štere su inherentne jeziku, te jih zvirni govorniki nesviestno predpostavljaju. Lestor čez razmevanje tih kategorij se more jeden jezík razmeti. A čim več jezíkov razmeme, tim več razmeme i naš vlastiti jezík.
Ov portal o jeziku je po’tem jedinstveni jer spoaja antropološke, povijestne i lingvističke fakte o Kajkavskemu jeziku ter čitavcu prezentira mogučnost razmeti širšu dimenziju i važnost jezíka.
LINGVISTIČKA VSAKOJAČKOST I NOVE TEHNOLOGIJE
S portalom Kajkavskoga jezika očemo dati več prestira Kajkavskomu jeziku v javnosti, prestira jenomu autentičnemu jeziku Srednjo-evropske regije. Lingvistička vsakojačkost v društvu je preduvjet oderživega društva, ali i društveni kapital. Odurjavanje jednega jezika – kak se to delalo s Kajkavskem skradnjeh 100 let, lestor osirumašuje društvo. To je znal i govoril i jeden Šafarik Ilirom da naj paze na Kajkavski jezik, al ga proto-jugoslavenska bratija Iliri nisu poslušali. No onda su bili autoritarni cajti, a denes je pravica na jezik teméljna ljudska pravica.
Znanjem Kajkavskoga jezika, ki je gloavni nositelj Kajkavske kulture, nam se približavlje bogáta, modérna i starieša Kajkavska literatura, i.e. cela jedna autentična i visóko razvijéna kultura!
Mario Jembrih: project leader
Martin Bagič: portal development & grammar articles
Ivana Tkalčič: design
kontakt: kaj piknja jezik at zvirek piknja net
Kaikavian Renaissance cooperates with international linguists and scientists and is supported by them.
This portal was made by native Kaikavian speakers, based on following sources:
- footnotes on front page
- this page
- articles on the Resources page
- references used in articles at this page
Here a short list of sources that were used in making this portal – complete list is much broader:
Linguistic and philological sources
- Robert Auty: Kajkavski književni jezik u svjetlu jezičnoga preporoda kod Slavena, Hrvatski dijalektološki zbornik, JAZU, knj. 6, Zagreb, 1982.
- Ivan Cesarec: Tri i pol stoljeća hrvatskokajkavske dramske i scenske rijeći, Kajkavianna croatica – Hrvatska kajkavska riječ, Zagreb, 1996.
- Franjo Fancev: Der kaj-Dialekt von Virje, mit Berücksichtigung der Dialekte Podravina’s (Koprivnica – Pitomača), Archiv für slavische Philologie, Bd. 29, Berlin, 1907.
- Vladimir Gudel: Stare kajkavske drame, in “Vienac”, No. 46-51, Zagreb, 1900.
- Laszlo Hadrovics: Seit wann wird kajkavische Dialekt “hrvatski jezik” gennant?, Dona Slavica Henipontana in honorem Herbert Schlesniker, München, 1987.
- Josip Hamm: Glose u Radovoj bibliji, Slovo, časopis staroslavenskoga instituta, No. 1, Zagreb, 1952.
- Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, 47-88, 1936.
- Alojz Jembrih: Život i djelo Antuna Vramca i njegovo djelo, Zrinski, Čakovec,1981.
- Alojz Jembrih: Hrvatsko-slovenske književnojezične veze, Zrinski, Čakovec, 1991.
- Alojz Jembrih: Antun Rajsp autor njemačko-hrvatskokajkavske gramatike iz 1772., Hrvatski kajkavski koledar, Čakovec, 1992.
- Alojz Jembrih: Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi, Zrinski, Čakovec, 1997.
- Mate Kapović: Razvoj hrvatske akcentuacije, Filologija, No.51, Zagreb, 2008.
(full text downloadable @URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=53755 ) - Mijo Lončarić: Kajkavska prozodija, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, Vol.19 No.1 1993.
(Kaikavian Prosody, full text downloadable @ URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=103350 ) - Mijo Lončarić: Govor pomurskih Hrvata, Muramei horvátok szatadok vonzáságan, (Tankönyvkiadó, Budimpešta, 1988.), Murakerestúr, 1999.-, 65.-66.
- Andrija-Željko Lovrić et al.: Jen agramerski slovar (purgerska špreha zagrebečka, sisečka i petrinjska), Klub nakladnika Hrvatske i udruga Muži zagorskog srca, Zagreb – Sisak, 2006.
- Thomas F. Magner: A Zagreb Kajkavian Dialect, Pennsylvania State University, 1966.
- Gerhard Neweklovsky: Die südslawische Region / The South-Slavic area, Sociolinguistics: An International Handbook of the Science of language and society, Vol. 3, 2nd edition, Editor Ulrich Ammon, 2006.
- Joža Skok: Kajkavski kontekst Hrvatske književnosti, Zrinski, Čakovec, 1985.
- Antun Šojat: Standardni jezik i dijalekt u urbanim sredinama SR Hrvatske, Rasprave Zavoda za jezik, Vol. 4-5, Zagreb, 1979.
(Abstract in French. URL: http://hrcak.srce.hr/file/102996 )
Ethnologic and archeologic sources
- Krešimir Filipec: Karolinška crkva u Loboru i počeci kristijanizacije sjeverne Hrvatske. 11.
Navučni skup „KAJKAVSKI JEZIK, KNJIŽEVNOST I KULTURA ČEZ STOLETJA“, Krapina, 2012.
(Krešimir Filipec: Carolingian church in Lobor and begin of Christianization in North Croatia, 11. Scientific symposium “Kaikavian language, literature and culture through centuries”, Krapina, 2012. Presentation. Article will be published in the collection of papers.) - Marijana Gušić: Praslavenska baština Međimurja. Godišnjak Gradskog muzeja Varaždina, No. 4, Varaždin, 1970., 137-144
- Željko Tomičić: Pogled u arheološko naslijeđe ranoga srednjovjekovlja Varaždina i njegove šire okolice, 800 godina slobodnoga kraljevskog grada Varaždina 1209-2009: Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga 3. i 4. prosinca 2009. u Varaždinu, Zagreb, Varaždin, 2009.
- Željko Tomičić: Ranosrednjovjekovno groblje u Sv. Jurju u Trnju u Međimurju – prinos datiranju nalazišta, Contributions of Institute of Archaeology in Zagreb, Vol.15/16 No.1, Zagreb,1999.
- Vinko Žganec: Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže u Mađarskoj, Zrinski, Čakovec, 1974.
